Sta bi bilo-kad bi bilo?

Evo jos jednog tmurnog i kisnog jutra...nazalost.Sta je sa ovim prolecem?Gde odose sve one raspevane pticice,sva ona razigrana deca po ulicama,svi oni omamljujuci mirisi tek procvalih drveca?Ma,vratice se oni opet.Evo javljaju,za vikend otopljenje i prestanak padavina...Hvala Bogu,pomislih taman da uradim nesto spoljnih poslova...Eeee,da je srece da odem negde za vikend,a ne da perem tepihe i cupam travu u bastici.

Sedim na poslu,inace radim u wellness centru,i razmisljam sta bi bilo kada bih imala puno,puno para,kao vecina devojaka sto dolazi ovde na tretmane...Sta bi bilo kada bih imala dadilju,zenu koja bi mi sredjivala kucu,a muz mi zaradjuje toliko da mogu sve to da poplacam i jos mnogo vise?Sta bi bilo,kad bi bilo?I bas u tom mastanju,prekide me jedna takva devojka...Doduse,nema decu,pa tako nema ni dadilju,ali para ima...Prica mi kako je dosla da malo vezba,pa ide na neke tretmane,pa ce malo do bazena,pa kuci da odmori,pa sa dragim u pozoriste I na veceru..Eh,kako je to lepo,ili nije?

Dodjoh kuci,posle napornog dana,kad ono...kao i uvek!!!Sudopera toliko puna,da mislim da ako ubacim jos jednu kasiku,sve bi popadalo...U hodniku pesak,gde god da stanes...A u dnevnoj sobi...majko mila!!!Po podu sve igracke koje imaju,prazne kese od smokija,lutke,aitomobili,kamioni...Na stolu ostaci od pomfrita,koji je inace omiljena hrana!A gde  su deca,pomislim?I muzic?Kad,eto ti njih,u garazi,zajedno popravljaju kola.He,sve je to lepo i zanimljivo,ali meni nece biti toliko zanimljivo da operem svu tu crnu odecu...

"Mama,mama",povika moja cerkica..."Vidis moju lutku Anu,sto lezi na podu?"

"Vidim.Sta sa njom?"

"Pa,obecala sam joj da cemo veceras svi zajedno da prosetamo"

Pa to je bas lepo,ali...sudovi,usisavanje,sredjivanje vesa.Ko ce to da zavrsi?Lutka Ana?

Krenem ja polako da dovodim haos u red,muzic me zove da popijemo kafu.."Samo da operem sudove"rekoh mu..."Ma nece ti oni nigde pobeci,budi malo samnom"...Dobro,pomislih,pitacu te iz cega ces da veceras...

Skuvala ja nama kaficu,izasla u dvoriste,klinci se igraju,Sunce je pocelo da se probija kroz oblake..Konacno se razvedrava!!!

Dodje vreme da se udje u kucu,poteram decu,mada nije bas bilo lako...Duga je to borba bila...ali uspesna.Pustila im crtace ne bi li bili mirni,da mogu jos ponesto da uradim..Gledam ih kako su slatki,nasmejani i zadovoljni,onako u prljavoj(radnickoj)garderobi:)...Taman sam krenula da slozim ves,kad eto ti moje cerkica."Mama,a da setamo Anu?"Joj,rado bih setala.i zbog sebe,setala bih i tatu,ali kad?Kako?

"Pa lepo mama,ostavis taj ves,nece ti pobeci,obuces nas,i odemo u setnjicu...Ja cu ti posle pomoci da zavrsis sve"Kako je bila lepa i mila kad me je gledala krupnim plavim okicama..."Please mama?"

Pomislim,ma nek ide sve do djavola,obucem se,decu pod ruku,i Anu naravno,i u setnju...Kako je bilo divno.Ponovo se cuo cvrkut pticica,osetio se miris procvalih drveca...Deca na sve strane,vriste,skacu,luduju...Moji hodaju uz mene,drzeci me za ruku,jedno sa jedne,drugo sa druge strane...Mislim da je taj osecaj bio neprocenjiv...Nema tih para koje bi mogle to da mi plate..."Mama...misvim da mi se kamion pokvario,pa cu morati posve u garazu kod tate da plobam da ga poplavim..Jel mogu?Please mama?

Ali...samo sto sam ga presvukla,cisti su...a treba da veceraju,da se kupaju,da legnu da odspavaju...Ali ako je to ono sto ce da ga usreci...Sto onda uopste razmisljam o tome?"Naravno da mozes"odgovorim mu...

"Ti si najbolja mama na svetu!"..."Jesam li?A oni sudovi,a onaj ves,a sto kasnim sa vecerom?"

"Ali mama,rekao je da si najbolja mama na svetu,a ne domacica"rece moja cerka...

Paaa...mozda i jesam!!!


Secam se...

Petak je...Secam se,kako je to nekada bio dan za radovanje.Kad se nije radilo vikendom,pa sam jedva cekala petak popodne da sa porodicom odem negde na vikend.Uglavnom je to bilo selo,u srcu Sumadije,gde su me cekali prabaka i pradeda,i bakina pogaca sa mascu...Secam se,sve je bilo tako lepo i jednostavno...

Rado bih menjala mobilni,ipod,laptop,komp,dvd,iphone,sve moderne igrice,i ove neshvatljive crtace za bakinu pogacu i mast,za lastis,klikere,skolice,za Paju Patka,Silju,Miki Mausa i ostalu druzinu,za Branka kockicu i Opstanak...

Sve je bilo tako lepo i jednostavno,tj.lepota je i bila u toj jednostavnosti...ili mi se mozda sada tako cini?Mozda je i mojoj mami tada bilo kao meni sada?I ona je imala dete koje je trebalo nahraniti,presvuci,poigrati se sa njim,a pri tom srediti kucu,sudove...muza!Mozda je i njoj bilo kao i meni,samo ja to ne shvatam?Pa,generalno,radimo iste stvari,samo u drugacijem okruzenju...

Ali ipak...Bilo je to mnogo srecnije vreme...Da,secam se!!

Sada smo mnogo nervozni,rastrojeni,ali ajde sto smo mi,ali nasa deca???Pa otkad tako malo dete moze da bude toliko nervozno?Nervozna je sto mora da ustane da ide u skolicu...zato sto nema crtaca na tv-u koji je ona htela da gleda...Ali ne lezi vraze,zato je tu komp.Lepo ustane ,upali ga, pokrene you tube,ukuca naziv crtanog (inace ima sedam godina),i ponosno ceka da pocne.Medjutim,nastane problem,zabaguje komp!!Ajoj,kakav je to uzas za nju...I naravno,pocinje nerviranje.Ali tu ulece Dule,i kaze:"Nista ti ne blini,sad cu ja da to poplavim"

Gledam i mislim se,pa pobogu,jos nezna ni da prica kako treba ali zna da popravi???Klikne on par puta i,gle cuda,crtani pocne!!!Privuce stolicu i sede pored sestre...E,onda se prisetim svog detinjstava,pa se pitam,da li sam bila stvarno toliko srecnija,ili mi se samo tako cini?Mislim da mi se cini,sve je to danas normalno,oni i neznaju za drugacije,i uzivaju u onome sta imaju...Pa tako ja odem to popodne do prodavnice,oni su naravno ostali da bulje u tv i komp,i razmisljam sta bih mogla da im kupim...Mislim,neku sitnicu,onako..Volim ja tako da ih malo obradujem.Gledam one lutkice,gledam lopte,kamione,avione,i ugledam neki disk sa nekom svemirskom igricom...Da,to bi sigurno bio pun pogodak.

Stizem kuci,ruke mi se otegle do poda,kao i jezik,spustam kese na sto i eto malih napasti,vec mi se motaju oko nogu.."Mama,mama,sta si nam kupila.?"Izvadim disk,i majko moja,koje je to odusevljenje bilo!!!"Pa ti si najbolja mamica na svetu!!!"...povikase u glas.."Uvek znas sta nam treba"...Pa,mislim se,znam.Sve ono sto mislim da je nepotrebno,glupo,i ne zanimljivo,e bas to vam treba....Jer ipak je drugo vreme,i ipak je to normalno...Ali ja sam najbolja mamica na svetu,i  izmamila sam veeeelike osmehe dva vragolana,a to je ipak najvaznije...Takav osmeh me podseca na moj kad osetim miris bakine pogace...

A da im ipak umesim ja pogacu.?


Mamoari...:)

Pa eto...Danas sam resila da budem srecna.Da,bas danas,zato sam I pocela da pisem ovaj blog...A zasto bas danas?E,to neznam ni ja.Verovatno zato sto si najvise srecna kada odlucis da to budes a ne zbog nekog konkretnog razloga.

Pa,ovako...

Ja sam jedna obicna supruga ,mama dvoje dece,devojcice od sedam godina I decaka od cetiri...Malih djavolaka...Sve je obicno u mom zivotu.Posao,kuca,muz deca...nervosa,depresije(valjda),bes,poneka suza,ali I smeh,igra,radost...Ali shvatila sam da I to obicno moze biti jako neobicno,interesantno,ocaravajuce.Zato sam I resila da to delim sa vama,ako uopste neko bude I citao sve ovo.

Ali nema veze ,ako nista drugo,citace moja deca...jednog dana.Mozda kada I oni budu roditelji,pa kad im prvo sto pomisle ujutru kad ustanu bude:O,Boze,jos jedan naporan da...Sta sve treba danas da zavrsim?Pa dokle vise tako..."

E,tada cu im reci da procitaju ovo...

Ljudi,najveca sreca na ovome svetu je nauciti biti srecan.Svaki dan,u svemu pronaci nesto lepo...Moja glavna uloga u zivotu je biti majka.Nimalo lako I jednostavno...Od prvih udisaja I prvog placa,pa sve do...kraja vasih zivota.

Ali..

Sve se to isplati.Recimo,jutros sam ustala da bih isla na posao,a napolju oblacno,kisa,grmi...Joj,sto to mrzim.Pogledam pored sebe,a moj Dule spava sve u sesnaest,pogledam sa druge strane moj muzic isto ako...Blago njima.Cak I hrcu u isto vreme.I onda pomislim,ma sta mi moze jedna kisa kad u mojoj spavacoj sobi sunce sija.Sidjem sa osmehom sa sprata,i progvirim u sobu,a moja cerkica takodje spava..I hrce.O boze,da im nije nasledno?:)Ali tako su slatki,tako spokojni...I srecni.Tako su jednostavno srecni.Pa cak I kada spavaju.I odem ja na posao srecna I zadovoljna,i pored kise,i pored toga sto su mi bile mokre noge,i sto me je isprskao svaki drugi auto,i sto mi je pukla zica na kisobranu...Ali setim se onih malih nosica sto hrcu (I jedan veci)...pa sve bude lakse:)

Pa tako,..Htela sam vam reci jos mnogo sto sta,ali bice jos..Pricacu vam o jednostavnim stvarima,koje se desavaju bas svima nama,posebno nama majkama,suprugama,zaposlenim domacicama.Pisacu vam o svemu sto se desava,a da je vredno price,kako se izboriti sa svime losim I pretvoriti to lose u dobro.Ako neko bude I citao,nadam se da ce bar malo uzivati I imati neke koristi...

Pa do sledeceg kuckanja...Uzivajte u danasnjem danu,uzivajte u kisi I u svojoj deci.

Vasa Mary Jane